KolumnaPrometni vremeplovPriče iz riječke prometne povijesti: Fordovi jadranski jadi

prije 2 godine32312 min

Što se sve planiralo između dva svjetska rata?

Piše Igor Žic

Ford Motor Company, američka je automobilska kompanija sa sjedištem u Dearbornu (poznatom danas i po najvećoj džamiji u SAD), predgrađu Detroita veličine Rijeke. Kompaniju je 1903. osnovao Henry Ford – uz još 11 osnivača – s kapitalom od 28 tisuća dolara. Godine 1908. tvrtka u prodaju pušta Model T s čijom se trkaćom verzijom Ford natjecao od 1909. do 1913. i pobijedio na utrci preko cijelih SAD (no kasnije je bio diskvalificiran). Godine 1911. Frank Kulick je tim autom postavio brzinski rekord na ovalnim stazama.

Godine 1919. kompanija je ponovno registrirana u 100 postotnom vlasništvu obitelji Ford (tek u siječnju 1956. dionice su prvi put ponuđene na javnu prodaju). Do 1923. kompanija je proizvodila više od polovice američkih automobila, a do kraja dvadesetih godina prošlog stoljeća imala je više od 20 montažnih tvornica u Europi, Južnoj Americi, Kanadi, Aziji, Južnoj Africi i Australiji. Godine 1924. Henry Ford je s neskrivenim ponosom tvrdio da brod pun željeza koji stigne u tvornicu Rouge Plant u ponedjeljak u osam ujutro, postaje gotovim automobilom u srijedu u devet sati, a u rukama trgovaca je do podneva istog dana! “Preobrazba sirovine u novac za otprilike 33 sata”

Ford u Trstu

Godina 1923. u tršćanskoj luci, u skladištu broj 23, utemeljena je prva talijanska tvornica Ford Company. Iz sjedišta u Detroitu, Henry Ford, predsjednik američkog diva, za gradnju druge tvornice u Europi (nakon Manchestera) odabrao je najveću luku na Jadranu, u to vrijeme terminal za pomorsku trgovinu s Istokom. Fordov model T (koji je s 15 milijuna proizvedenih primjeraka od 1908. do 1927. znatno pridonio napretku i razvoju velikoserijske proizvodnje automobila), zajedno s traktorima Fordson sklapan je od dijelova koji su dolazili iz inozemstva – i distribuiran je po Italiji, Balkanu i Bliskom istoku. Tvornica je, zbog pritiska Giovannija Anellija (starijeg) i njegovog Fiata, po direktivi Benita Mussolinija, zatvorena 1929. godine. Ford je pregovarao i s Fiatom i s Isottom Fraschini (tada trećim talijanskim proizvođačem automobila), no ništa nije uspio dogovoriti.

Do nedavno, nedaleko Trsta, na periferiji Gorizie, bilo je moguće vidjeti repliku natpisa Ford Motor Company of Italy (18×2,5 metra), kojeg je postavio Paolo Gratton. Muzej Ford Gratton bio je svečano otvoren 15. listopada 1987. i u njemu se nalazila rekonstrukcija proizvodne trake Forda T (prva takva u Italiji, a na njoj je bilo ukupno 11 automobila od šasije i karoserije do manje-više dovršenih modela), ali i zbirka vozila koja ne pripadaju samo američkom proizvođaču automobila: od prvih konjskih zaprega do vojnih vozila Prvog svjetskog rata, od Caprija do Granade, od Escorta do Anglije, od Mustanga do Mickeyja Mousea, od ACMA Vespa 400 do Oldsmobile Curven Dash… Nakon smrti vlasnika u rujnu 2019., muzej je, ubrzo, zatvoren, tako da je sada ta važna zbirka nedostupna.

Kada je završila proizvodnja Modela T 1927. godine, broj proizvedenih automobila iznosio je nevjerojatnih 15 milijuna. Danas je taj automobil na osmom mjestu po ukupnom broju primjeraka, a ispred su: Toyota Corrola (37,5 milijuna),

Ford F (kamionet, 35 milijuna), VW Golf, VW Buba, Ford Escort, Honda Civic i Honda Accord. No, niti jedan automobil nije premašio udio od 56,5 posto u sveukupnom broju registriranih automobila u svijetu (1921. godine) odnosno njegovih 50,4 posto udjela u svjetskoj proizvodnji automobila (1918. godine). Tada je iz proizvodnje izašlo 642.750 Modela T u odnosu na 1,275.324 vozila proizvedenih u svijetu.

Rijeka ili Kragujevac

Prvi automobil sa sigurnosnim staklom kao standardnom opremom bio je Model A koji je Ford uveo 2. prosinca 1927. godine. Henryju Fordu trebalo je manje od četiri mjeseca za proces stvaranja od koncepta do proizvodnje, da bi predstavio tržištu svoj revolucionarni V8. Zeleno svijetlo dano je u prosincu 1931. godine, a automobil se pojavio na tržištu 31. ožujka 1932. Fordov prvi automobil oblikovan za Europu, Model Y 933 cc, razvijan je u isto vrijeme. Od praznog lista papira u listopadu 1931. godine, već u veljači 1932. godine prezentiran je cijeloj Europi, a u proizvodnju je ušao početkom kolovoza iste godine.

U Kraljevini Jugoslaviji nije bilo serijske proizvodnje automobila, ni asfaltiranih cesta. Prva konkretna inicijativa prema Fordu krenula je od barskog nadbiskupa dr. Nikole Dobrečića, koji je 1926. razgovarao sa zastupnikom firme o otvaranju tvornice za montažu automobila. Ta inicijativa bila je predočena Ministarstvu trgovine i industrije. Nikola Dobrečić se 1929. godine u SAD sastao s Henrijem Fordom i njegovim jedinim sinom Edselom (na čelu kompanije od 1919. do smrti 1943.), tražeći da se tvornica podigne na crnogorskom primorju. Tvrdio je da “…nedostatak željeznice ne predstavlja problem jer je dovoljno more”.

Jugoslovenska vlada je 7. studenog 1929. službeno obaviještena da Ford Motor Company uzima u obzir Jugoslaviju kao moguće mjesto za izgradnju tvornice. Točka prijepora bila je lokacija jer je Ford želio tvornicu na obali čim bliže Trstu, s lukom i željeznicom (Sušak – Grobničko polje), dok je vlada u Beogradu inzistirala da tvornica bude u Kragujevcu. Da bi tvornica bila rentabilna bilo je nužno da proizvodi pet do šest tisuća automobila godišnje, što je bilo previše za izrazito ruralnu i siromašnu Jugoslaviju (tada se prodavalo oko dvije tisuće, da bi poslije krize 1931. prodaja pala na oko 200 automobila godišnje), pa su zbog tzv. kompenzacije rizika tražili monopol na proizvodnju u narednih dvadeset godina.

Hodl zastupnik na Sušaku

No, dok je Ford jalovo pregovarao s Beogradom, u Zagrebu je bilo otvoreno zastupstvo automobila Hudson-Essex iz Detroita, tada treće tvornice u svijetu. U drugoj polovini dvadesetih godina 20. stoljeća, u halama na zagrebačkom Lašćinšćaku, sastavljalo se automobile američkih marki Hudson i Essex. Danas gotovo zaboravljene, ove su tvrtke u to vrijeme stajale uz bok Fordu i General Motorsu na američkom tržištu, a Essex je važan i kao prva veliko-serijska marka koja je ponudila zatvorene karoserijske izvedenice po cijeni gotovo identičnoj dotada znatno jeftinijim otvorenima.

Podaci o prodaji za to vrijeme kažu da su se automobili Hudson-Essex tijekom 1925. prodali u Zagrebu u sedam primjeraka, a izvan u 18 primjeraka. Godine 1926. u Zagrebu je prodano devet, a u ostatku zemlje 31 komad; 1927. u Zagrebu deset, a izvan 42 komada, te 1928. u Zagrebu se prodalo 32 komada, a izvan 75. Da li je to i broj svih sklopljenih vozila u Zagrebu nije poznato, kao što nije poznato ni u kojem obliku su vozila bila rastavljena, te koji su se sve modeli prodavali i sastavljali. Navodi se samo da se nudilo osam modela marke Essex i 12 modela marke Hudson.

Osim u centrali u Zagrebu, vozila su se prodavala u cijeloj zemlji, a na Sušaku zastupnik je bio J. Hodl. On je imao garaže s obje strane Rječine. Na istočnoj, sušačkoj, pod imenom Prva Primorska Autogaraža nalazila se u negdašnjoj Tvorničkoj ulici (danas Ružićevoj), a u Rijeci autogaraža nalazila se u Via Carducci (u današnjoj Ciottinoj), dok je mehaničarska radionica bila u Via Firenze (danas Slaviše Vajnera Čiče).