KolumnaPrometni vremeplovPortugal – harmonija spoja tradicije i suvremenosti

prije 2 godine42715 min

Moderna mreža autocesta, najduži most u Europi, tramvaj… to je prometni Portugal

Piše Prof. dr. sc. Hrvoje Baričević

“Okrenut prema Atlantiku, Portugal sluša more kao dugovječnog prijatelja kojeg se može lako razumjeti jer se izražava jedinstvenim jezikom…”, riječi su nepoznatog pjesnika u kojima se krije i egzotika ove jedinstvene države burne prošlosti. Njezino ime potiče od rimskog imena Portus Cale, moguće mješavine grčkog i latinskog pojma koji znači “lijepa luka”. Period najvećeg napretka bio je 15. i 16. stoljeće kada je proširio svoj utjecaj po cijelom svijetu zahvaljujući zaslužnim ljudima kao što su: Fernando Magellan koji je oplovio svijet, Bartolomeo Diaz koji je dospio do Rta dobre nade i istočnog kraja Afrike, Vasco da Gama i ostali. Krajem 16. stoljeća, Portugal prvi put gubitkom nezavisnosti tj. zbog španjolskog osvajanja počeo propadati kao velesila. Danas je to zemlja s oko deset milijuna žitelja u kojoj se na poseban način održava ravnoteža između tradicije i stečevina modernog načina života sa relativno skromnim standardom, s obzirom na potencijala kojima raspolaže.

Lisabonske vizure

Lisabon kao glavni grad na čijem širem urbaniziranom području živi oko 2,4 milijuna stanovnika dvanaesto je najnaseljenije gradsko područje u Europskoj uniji. To je najzapadniji veliki i glavni grad pozicioniran na zapadu Pirinejskog poluotoka na Atlantskom oceanu, istaknuto središte svih institucija, te ga često nazivaju tzv. Alfa gradom. Povezan je mrežom autocesta te je i čvorište željeznica velikih brzina (Alfa Pendular). Prema časopisu Monocle25. je najugodniji grad za život na svijetu i šesti najposjećeniji grad u južnoj Europi, nakon Rima, Barcelone, Madrida, Atene i  Milana s približno dva milijuna turista godišnje.

Ponte Vasco da Gama dug 17 kilometara

Za istaknuti je gradsku četvrt Park nacija, izraslu kroz program urbanističke obnove povodom svjetske izložbe Expo 98. U sklopu je gradske četvrti Gare do Oriente, glavnog intermodalnog prometnog čvorišta autocesta, željeznice, metroa, autobusa i taxija. Izgrađen prema projektu čuvenog arhitekta Santiaga Calatrave, Gare do Oriente spektakularni je prometni kompleks, grandiozni građevinski kompleks nadahnut gotičkom arhitekturom. Metro, najznačajniji lisabonski prijevozni sustav, povezuje centar grada s gornjim i istočnim okruzima i predgrađima. Autobusni prijevoz, uspinjače i tramvaje već više od stoljeća osigurava komunalno transportno poduzeće Companhia de Carris de Ferro. Tradicionalno sredstvo javnog prijevoza je tramvaj. Izvorno uvezeni u 19. stoljeću iz SAD nazivani su americanos. Originalni tramvaji još se mogu vidjeti u Museu da Carris (Muzej javnog prijevoza). Osim na suvremenoj liniji 15, lisabonski tramvajski sustav još uvijek koristi mala vozila s početka 20. stoljeća. Karakteristični su žuti tramvaji koji su jedna od turističkih atrakcija modernog Lisabona, koji su svojim dimenzijama i performansama izvrsno prilagođeni strmim usponima i uskim ulicama stare gradske jezgre. To je svojevrsna varijanta panoramskog razgleda grada, čija se vožnja odvija po toliko uskim uličicama da se na pojedinim dionicama tračnice iz oba smjera spajaju u jednu. Čim se uđe u tramvaj broj 28, kao da ste ušli u prošlost. Naime ovaj tramvaj prometuje od davne 1873. godine i unutrašnjost mu je kompletno izvedena od drveta. Vožnja uskim prometnicama realno oslikava svakodnevnicu i životni stil Portugalaca te je vrlo upečatljiva, samo treba imati sreće za pronalaženje slobodnog mjesta jer je uvijek krcat turistima. Jedna od lisabonskih prijevoznih atrakcija je uspinjača Bica, Iako, općenito uspinjače nude puno više od obične vožnje, spomenuta nudi vrhunski doživljaj. Prometuje od 1982. godine, a sagradio ju je Raoul Mesnier de Ponsard. Uspinjača putuje 245 metara, a na donjoj točki je teško uočljiva zbog toga jer fasada ulazne postaje ničime ne daje naslutiti da se unutra nalazi ovo čuveno prometalo. Godine 2002. godine proglašena je nacionalnim spomenikom Portugala.

Na temu prometne infrastrukture Lisabon je poznat i kao grad mostova. Preko rijeke Tejo pružaju se dva velika mosta: Željezni viseći most Ponte 25 de Abril (Most 25. travnja), otvoren 6. kolovoza 1966. kao Ponte Salazar i kasnije preimenovan prema datumu tzv. revolucije karanfila, a bio je i najduži viseći most u Europi. Povezuje grad s novim četvrtima koje su nikle na lijevoj obali rijeke Tejo. Usporediv je s mostom Golden Gate, sličnost je dizajna obje građevine koje je izgradila ista tvrtka (American Bridge Company). Drugi most – Ponte Vasco da Gama, otvoren je 1998. godine, te je sa svojih 17,2 km, najduži most u Europi. Metropola je sa svojim predgrađima i ostatkom Portugala povezana s vrlo kvalitetnom mrežom autocesta, a iz tri osnovna pravca u njoj se križaju magistralne prometnice čiji su koncesionari: 2ª Circular, CRIL i CREL.

Metro u Portu

Drugi po veličini grad ove egzotične zemlje je Porto, smješten na rijeci Duero u sjevernoj portugalskoj regiji Norte. Poznat je po gustom i slatkastom vinu Portu koje se proizvodi u vinskim podrumima (adegas) Starog grada uz rijeku Vila Nova de Gaia. Porto ima izvrsno očuvanu staru gradsku jezgru s ortogonalnim rasterom ulične mreže unutar zidina iz 14. stoljeća, koja je upisana na popis svjetske baštine UNESCO. Reprezentativni je to primjer sačuvane jezgre starog europskog grada koji se razvijao u duhu Zapada poglavito u prometnom smislu jer je u njega gotovo savršeno interpolirana mreža najmodernijeg metroa s gotovo futurističkim vizijama krajobrazne arhitekture. Metro kao dio sustava javnog gradskog prijevoza Porta, u biti je kategorija tzv. lake željeznice tj. željezničke mreže koja je podzemna u gradskom središtu a iznad zemlje je disperzirana prema perifernim gradskim zonama. Tvrtka Metro do Porto S.A. osnovana je 1993. godine, a prva linija javnog gradskog prijevoza otvorena je 2002. godine. I Porto kao i Lisabon ima svoju znamenitu uspinjaču. Njezino ime je Guindais, te je jedna od rijetkih uspinjača na svijetu koja pruža predivan pogled na estuarij rijeke (Duoro). Vožnja traje samo dvije minute, ali ako se provozate deset puta, moći ćete reći da ste dvadeset minuta uživali u spektakularnom pogledu. Jedna od poveznica na temu prometa je Nacionalni muzej kočija (Museu Nacional dos Coches) koji čuva važnu zbirku konjskih zaprega vozila od 17. do 19 stoljeća. Muzej raspolaže nekim iznimno vrijednim eksponatima kao što su konjske zaprege koje su pripadale Filipu II od Španjolske koje su najstarije u zbirci, te tri kočije koje su pripadale papi Klementu XI. Vozila su konstruirana u Rimu 1715. godine i dizajnirana su u talijanskom baroknom stilu.

Metro postaja u Portu

Ležerni Portugal

Promatraju li se ljudi na ulicama portugalskih gradova može se lako zaključiti da imaju ležeran stil u oblačenju i ophođenju. Ali je jedno sasvim sigurno – znaju uživati u gastronomiji, pjesmi i plesu. Mnogo je ovdje doseljenika: Marokanci, Brazilci, Španjolci, istočni Europejci i drugi. Puno je i doživljaja koji se nude na ovim prostorima: krstarenje lisabonskim akvatorijem u Loli – autobusu amfibiji, slušanje fada – etno glazbe kao podsjetnika davnih uzdaha žena i majki pomoraca koji su se udaljavali na pučini Atlantika na putevima otkrivanja novog Svijeta, ritualno kušanje više sorti portoa u Calemu – povijesnom kvartu Porta gdje se kovalo zajedništvo s Englezima još od Napoleonskih ratova, mnogoljudno promatranje zalaska sunca na Atlantiku na obroncima lijeve obale rijeke Duoro, šetnja ulicama Sintre koju je engleski plemić i pjesnik lord Byron nazvao “komadićem raja na Zemlji”,…. Puno je toga čime se može dočarati duh hedonizma i dobrih vibracija u Portugalu – zemlje za sva čula.

Most preko rijeke Duoro u Portu

Među najsigurnijim državama u EU

Portugal je u društvu devet država članica EU u kojima je 2021. godine zabilježen najmanji broj smrtnih slučajeva na cestama. Objektivna okolnost koja ide u prilog bolje statistike je i položaj ove zemlje na rubu europskog kopna čime je reducirana komponenta tranzitnog prometa. Osposobljavanje vozača u nadležnosti je Instituta transporta koji djeluje u sastavu resornog ministarstva prometa. Školska sprema za profesionalni vozački kadar ovdje je nepoznanica, te se svodi samo na periodičnu izobrazbu vozača u sustavu osposobljavanja KOD 95.