Barcelona je metropola koja nikada neće posjetitelja ostaviti ravnodušnim, bez obzira da li ga pohodi ljeti ili zimi, danju ili noću
Prof. dr. sc. Hrvoje BARIČEVIĆ
Barcelona je drugi po veličini grad u Španjolskoj, prijestolnica pokrajine Katalonije, jedna od najvećih europskih luka i najveći grad na Sredozemlju. Njegovo urbano područje proteže se izvan granica gradske uprave na područje oko 803 km² i ima više od 4,2 milijuna stanovnika, što ga čini šestim metropolskim područjem u Europi. Izuzetno je važno turističko mjesto i drži odlično četvrto mjesto iza Pariza, Londona i Rima, s pet milijuna turista godišnje. Osnutak ove aglomeracije opisan je dvjema legendama. Prva, kao osnivača grada spominje mitskog grčkog junaka Herkulesa, 400 godina prije osnutka Rima. Druga legenda spominje Kartažanina Hamilcara Barcu, Hanibalovog oca, koji je u 3. st. pr. Kr. gradu dao ime Barcino,
prema prezimenu svoje obitelji.
Stari semafori
Ovaj velegrad toliko je popularan i posjećen da zasjenjuje čak i Madrid, glavni grad Kraljevine Španjolske. Drevne katedrale ovdje koegzistiraju s modernim trgovačkim centrima, a kuće izgrađene prije stotinjak godina s istim ili potpuno novim, umjetničkim izričajem. Središte novog grada je trg Plaça Catalunya od kojeg se prema obali spušta slikovita ulica La Rambla. Na gornjem dijelu avenije Avinguda Diagonal je trgovačko središte grada. Barcelona ima 4,5 kilometara plaža od kojih je najstarija i najveća Barceloneta duljine 1,1 kilometar, 68 parkova od kojih 11 povijesnih, 5 botaničkih, 6 šumskih i 45 gradskih. Od njih je najveći Montjuïc, a najslavniji Parc Güell, arhitekta Antonija Gaudíja. Samo gradski parkovi prekrivaju 20 posto gradske površine.
Glavna obilježje prometovanja su velike gužve i zagađenja okoliša, a domaći vozači poznati su po svom živahnom i nepredvidivom stilu vožnje. Prema statistikama, u prosjeku se dogodi jedna nesreća svake tri minute. U Barceloni još uvijek postoji nekoliko starih semafora s lampionima postavljenim na vrhovima stupova. Prvi je postavljen u Ulici Comte Urgell 1929. godine, a njegov pandan pozicioniran je na raskrižju Ulica Buenos Airesa i Londresa. Barcelona ima najprometniju pješačku ulicu u Španjolskoj, Portal de l’Àngel, kroz koju svaki dan prolazi više od 150 tisuća ljudi. Prostorna struktura ove metropole vrlo je specifična – ulice imaju široki raster, ali s druge strane nastoje se riješiti urbani problemi redukcijom cestovnog prometovanja. Postiže se to izgradnjom novih parkova, biciklističkih i pješačkih staza. Posebnost prostorno-planske tlocrtne arhitekture predstavlja neobičan stil gradnje mrežastog uzorka.
Prometnice u šetnice i biciklističke staze
Barcelona prolazi kroz vrlo specifičnu transformaciju ulične mreže. Naime, gradske vlasti su odlučile prenamijeniti milijun četvornih metara cestovnih prometnica u površine koje će biti namijenjene za različite aktivnosti ljudi: od šetnica i biciklističkih staza pa sve do smirenih oaza s klupicama na kojima će ljudi moći ćaskati, odmarati se i zabavljati. U centralnim gradskim četvrtima Poblenou, Sant-Antoniju i Horti postoje tzv. superblokovi tj. zone kroz koje je promet nekad bio dozvoljen, a sada više nije tako. Grupe pojedinih blokova su otvorene samo za onaj najnužniji promet u domeni mikrologistike i na taj način te ulice postaju namijenjene za različite aktivnosti ljudi koji tamo žive: postavljene su mnogobrojne klupice i stalci za bicikle, nastoje se proširiti zelene površine, a ljudi se neometano šeću ili bicikliraju. Obzirom da više nema toliko motoriziranog prijevoza, ostaje mnogo više prostora za djecu koja se tu sada mogu sigurno igrati, a roditelji ne moraju strepiti nad njima. Nakon što je zabranjen promet u superblokovima, osim što je narastao broj pješaka, znatno se povećao i broj romobila, segwaya, biciklista i sl. Zbog ovakve radikalne transformacije, vozila na dva kotača s vlastitim pogonom ovdje postaju sve dominantnija i ekološki prihvatljivija. Tako će ovaj grad u budućnosti imati mnogo više biciklističkih ruta, a većina biciklističkih traka će najvjerojatnije biti odvojene od motoriziranog prometa ili će biti situirana tik uz njega.
Evidentno je da su pojedine dionice ulica, koje su nekada služile isključivo za promet vozila, sada rezervirane za pješake ili bicikliste. Na zakošenim kutovima raskrižja na kojima su se nekada nalazili parkirani automobili, sada se uzdižu veliki živopisno obojeni betonski blokovi. Na nekim, nekada dvotračnim prometnicama, automobilima je namijenjena samo jedna prometna traka, dok je ostatak prostora rezerviran za pješački promet. Spomenuti betonski blokovi-barijere koriste se kao svojevrsna urbana oprema, primjerice kao namještaj na kojemu ljudi mogu sjediti ili ležati. Praksa je pokazala da je ova transformacija dobro prihvaćena, te ove neobične instalacije imaju dodanu vrijednost.
Gradske vlasti ove revolucionarne zahvate u prostoru provode pod motom da je “revalorizacija javnog prostora neprocjenjiva”. Ekstremna gustoća naseljenosti, usporediva sa središtima New Yorka ili Calcutte, može se oplemeniti samo humanizacijom u kontekstu preobrazbe prometne paradigme. Koncept prvog “superbloka” u Barceloni – svojevrsnog gradskog “otoka”, sastavljenog od više kvartova unutar kojih je zabranjen automobilski promet, predstavljen je još 2016. godine.
Tijekom sljedećih godina katalonski glavni grad ima ambiciozan plan širenja pješačkih zona na većem dijelu središta grada, koje će se postepeno pretvoriti u znatno zelenije područje gotovo potpuno oslobođeno od motoriziranog prometa. Naravno, u prilog tome ide i izvrsno organiziran javni prijevoz s metroom u glavnoj ulozi.
Širenje pješačkih zona
Barcelona je metropola koja nikada neće posjetitelja ostaviti ravnodušnim, bez obzira da li ga pohodi ljeti ili zimi, danju ili noću. Ovaj grad svjetske klase doslovno pršti životom, što je i za očekivati od mnogoljudne i temperamentne nacije kojoj treba pridodati i oko 300 tisuća stranaca koji tu stalno žive. Jedan je to od onih gradova koje jednostavno ne smijete izostaviti sa svog popisa mjesta koje treba posjetiti, poglavito jer se razlikuje od ostalih španjolskih gradova po svom jedinstvenom identitetu, jeziku i kulturi.
Jedan od njegovih simbola je La Rambla, centralna šetnica na kojoj se uvijek nešto događa. Povezuje Katalonski trg i spomenik Columbu, s puno je terasa i restorana, štandova s cvijećem, raznih umjetničkih izložbi, carstvo pantomimičara. Tipični šarm Barcelone živi u svakom kutku, posebno u La Boqueriji, jednoj od najpoznatijih svjetskih tržnica. To je pravo mjesto za kušati uličnu hranu ili popiti čašu vina. Španjolska je definitivno obećana zemlja za sve gastronomske fanove. Tako je paella jelo od riže i morskih plodova nezaobilazna poslastica u raznim varijacijama svojih sastojaka. Tapas se može činiti pomalo uobičajenim, ali morate ga probati dok ste u Barceloni. Dolazi u svim oblicima i veličinama, ali najpopularniji su oni s rajčicom. Također i patates braves ili krumpir začinjen s umakom, te xipirons – pržene lignje. La Bomba jedna je od najatraktivnijih tapasa, odnosno kroket od krumpira veličine teniske loptice poslužen s umakom. Crema Catalana klasični je desert vrlo sličan creme brulee, s vrlo finim nadjevom.
Na jednoj od mnogobrojnih vodoskoka čiji je naziv Canaletes piše slijedeće: “Svatko tko uzme makar gutljaj iz ove fontane voljet će Barcelonu svim srcem i vratit će se ovamo.” Proročanstvo je to koje se često pokaže istinitim. Konačno i gradska himna s istoimenim naslovom, izvorno je izvedena 1992. godine povodom Olimpijskih igara. Operna diva Montserrat Caballe i pjevač Freddie Mercury tekstom i glazbom su na najbolji mogući način opjevali čaroliju ovog velegrada.
