Bitno je da mediji vode računa o zaštiti dostojanstva žrtava nesreća i članova njihove obitelji i u tom segmentu došlo je do pozitivnih pomaka
Ljiljana Mikuš, prof. psiholog
Prometne nesreće koje su kao posljedicu imale ljudske žrtve i/ili veliku materijalnu štetu, gotovo uvijek su medijski popraćene na način da se objavljuju informacije o vremenu i mjestu događanja nesreće, vrsti nesreće i vrsti vozila koja su sudjelovala, podaci o stradalim sudionicima prometne nesreće i njihovom zdravstvenom stanju, kao i o okolnostima nastanka i uzrocima koji su doveli do prometne nesreće.
Prije desetak godina Sekcija za prometnu psihologiju Hrvatskog psihološkog društva provela je analizu o tome na koji način je, tijekom jedne godine, u jednom hrvatskom dnevnom listu, izvještavano o prometnim nesrećama. Istraživanje je pokazalo da je u rubrici crna kronika objavljeno ukupno 235 članaka o prometnih nesrećama, najmanje u siječnju i veljači (22), a najviše u lipnju i srpnju (60). U većini izvještaja napisano je ponešto i o uzrocima prometne nesreće, odnosno na koji način je čovjek, njegove osobine ličnosti, psihofizičko stanje i ponašanje u prometu, utjecao na događanje prometne nesreće. Provedenom analizom uočena je sklonost pojednostavljenju uzroka nesreća njihovim svođenjem samo na prebrzu vožnju i utjecaj alkohola. To su bila dva osnovna uzroka prometnih nesreća spomenuta u većini analiziranih izvještaja.
Poticanje rasprave
Ostali čimbenici za koje je poznato da doprinose događanju prometnih nesreća, u medijskim izvještajima iz tog razdoblja gotovo da nisu spomenuti. To se odnosi na čimbenike koji, osim alkohola, mogu utjecati na psihofiziološku sposobnost za vožnju: umor, pospanost i deprivacija sna kod vozača, uzimanje droga i psihoaktivnih lijekova, trenutno zdravstveno i emocionalno stanje vozača, duljina trajanja vožnje prije nesreće, životni stil i stil vožnje, noćna vožnja, dosadna i monotona vožnja. Izvještavanja o prometnim nesrećama koja se u medijima objavljuju u posljednjih nekoliko godina sve više uzimaju u obzir i navedene čimbenike. Na taj način mediji aktivno doprinose osvještavanju javnosti o utjecaju psihofizičkog stanja na događanje nesreća te jačanju učinkovitosti mjera koje se provede s ciljem povećanja sigurnosti cestovnog prometa u Republici Hrvatskoj.
Poznato je da mediji imaju izuzetno velik utjecaj na oblikovanje javnog mišljenja, stavova i društvenih vrijednosti u zajednici. Izvještavanje o prometnoj nesreći trebalo bi poslužiti kao poticaj za jačanje odgovornosti svakog pojedinca za sigurno ponašanje u prometu. Sukladno Nacionalnom planu sigurnosti cestovnog prometa Republike Hrvatske za razdoblje od 2021. do 2030. godine, izvještavanje bi trebalo potaknuti i javnu raspravu o problemima sigurnosti cestovnog prometa. Postoji cijeli niz pitanja koja se odnose na prometnu sigurnost, a na koja ponekad ni stručnjaci nemaju jedinstveno mišljenje, te je uključivanje zajednice putem medija ujedno i prvi korak u osvještavanju i rješavanju tih problema.
Bolja situacija
Nedavna nesreća u kojoj je osobno vozilo podletjelo pod vlak na željezničko – cestovnom prijelazu kod Ludbega odnijela je tri mlada života. U medijima je otvoreno pitanje organizacije prometa u situaciji kada je potrebna interakcija željezničkog i cestovnog sustava ali i lokalne zajednice, vezano uz načine osiguranja pružnih prijelaza. Postavljeno je i pitanje o mogućim nedostacima u osposobljavanju vozača u auto-školama kao i pitanje ergonomske primjerenosti signalizacije na pružnim prijelazima. Dogodilo se i nekoliko nesreća u kojima su sudjelovali profesionalni vozači autobusa i kamiona. I ovdje su mediji postavili pitanja o uvjetima rada profesionalnih vozača, o mogućnosti odmora, spavanja, odgovarajuće prehrane, neprikladnog rasporeda vožnje, pritiska da se udovolji radnom zadatku postavljenom od strane poslodavca i ostalim sigurnosnim rizicima u vožnji. Nažalost, sva ova pitanja najčešće padnu u zaborav u kratkom vremenu nakon što se dogodila prometna nesreća i uglavnom ostajemo bez odgovora na važna pitanja.
U javnom interesu je da se o prometnim nesrećama, bez obzira na to tko ih je učinio ili u njima sudjelovao, izvješćuje objektivno, istinito, nezavisno od bilo čijeg utjecaja, ali i da mediji vode računa o zaštiti dostojanstva žrtava nesreća i članova njihove obitelji. I ovdje je došlo do značajnih promjena u odnosu na razdoblje od prije desetak godina, kada smo mogli vidjeti fotografije žrtava prometnih nesreća i saznati njihov identitet možda čak i prije nego što je to javljeno članovima obitelji. Danas je to, vjerojatno i zbog utjecaja strogih zakona o zaštiti osobnih podataka, ipak drugačije, mediji vode računa o tome da osobe koje su sudjelovale u prometnim nesrećama kao i članovi njihovih obitelji budu zaštićeni od novog stresa i traume.
Javne osobe u prometnim nesrećama
Kada je u pitanju medijsko izvještavanje o prometnim nesrećama u kojima su sudjelovale javne osobe (političari i estradni umjetnici) situacija je ponešto drugačija. Njihovo kršenje prometnih propisa zanimljivo je javnosti, ali predstavlja i područje moguće manipulacije odnosno pristranog izvještavanja. Pojedinim javnim osobama je kazneno djelo u prometu koje su učinili na neki način postalo medijski identitet i što god da učine, etiketirani su tom pogreškom. Ali, to ipak ne vrijedi za sve javne osobe. Tako smo imali političara koji nas je uvjeravao da je njegov auto sigurniji ako vozi 190 kilometara na sat nego ako vozi 70 kilometara na sat, pjevača koji je za sudar okrivio elektroniku u Ferrariju, a ne svoje pijanstvo sa 2,75 promila alkohola u krvi te automobilističkog asa koji je svojevremeno opisao suludu vožnju kroz tunel Sveti Rok uz odobravanje i divljenje prisutnih u TV studiju, u emisiji koja je bila posvećena prometnoj sigurnosti. Izuzetno je važno da medijski prostor ne dobivaju osobe koje, sigurne u svoju moć i poziciju u društvu, ne brinu o životima sudionika u prometu i svojim postupcima poručuju da su im potpuno nepoznate vrijednosti tolerancije, empatije i pomaganja.
