AktualnostiSigurnost prometaTko su reprezentativci županije i Hrvatske u prometu i njihovi mentori?

prije 1 godina43514 min

Ekipu Primorsko-goranske županije činili su Lucija Perković, Marko Žic i Mislav Baričević (OŠ Trsat), Vanesa Babić (OŠ Čavle), njihovi mentori Mira Reljac i Neven Jerčinović te voditelj Tomislav Šepić

Državno natjecanje „Sigurno u prometu“, namijenjeno djeci petih i šestih razreda, održano je 29. put. Ovogodišnji domaćin bio je Zadar odnosno OŠ Zadarski otoci. Natjecanje organiziraju Agencija za odgoj i obrazovanje i Hrvatski autoklub, uz potporu Nacionalnog plana sigurnosti cestovnog prometa Republike Hrvatske.
Princip je da svaku županiju predstavlja ekipa sastavljena od dvije djevojčice i dvojice dječaka. Boje Primorsko-goranske županije ove godine branilo je troje učenika OŠ Trsat, Lucija Perković, Marko Žic i Mislav Baričević te učenica OŠ Čavle Vanesa Babić. Reprezentativci županije izabrani su nakon kvalifikacijskog školskog i županijskog natjecanja. Zasluge za dobre rezultate svakako idu i njihovim mentorima, profesoru Nevenu Jerčinoviću iz OŠ Trsat i profesorici Miri Reljac iz OŠ Čavle. Vođa ekipe Primorsko-goranske županije u Zadru bio je voditelj prometne preventive u Autoklubu Rijeka Tomislav Šepić.

Viceprvaci u teoriji

U konkurenciji 21 ekipe, Primorsko-goranska županija osvojila je šesto mjesto. U testovima znanja ekipa PGŽ je bila druga. Pobjeda je pobjegla tek za dva boda. U pojedinačnoj konkurenciji Marko Žic je osvojio drugo mjesto i tako izborio mjesto u hrvatskoj reprezentaciji koja u rujnu putuje na europsko prvenstvo u Bar u Crnoj Gori. S Markom će u Bar po jedan učenik iz Koprivničko-križevačke, Krapinsko-zagorske i Varaždinske županije.

Tko su reprezentativci Primorsko-goranske županije, kako su se našli u prometu, što rade kad nisu okupirani prometom.
– Moj brat Duje Perković je prije tri godine bio na državnom. Ujak Saša Vučinić radi u auto školi kao instruktor. Učitelj Jerčinović je bio razrednik mojoj mami Danijeli Perković. Sve je to utjecalo na moju odluku da se i ja posvetim prometu. Postalo mi je zanimljivo učiti znakove, a volim voziti bicikl. Najčešće po Gornjoj Vežici, priča Lucija.
Ako stavimo promet sa strane, Lucija najviše voli plesati i družiti se s prijateljicama. Omiljeni predmet je hrvatski.
Profesor Jerčinović nadovezat će se na Luciju i reći da je predavao i svim roditeljima od natjecatelja. Mentor OŠ Trsat kaže da su pitanja na državnom natjecanju vrlo, vrlo teška.
– Od mogućih 99 bodova, najbolji natjecatelj je osvojio 74 boda. Kad bi se dijelile ocjene po kriteriju bodova, najbolji bi dobili trojke, a svi drugi dvojke i jedinice. Testovi su vrlo zahtjevni, iznenadili bi se da vidite pitanja, objašnjava profesor Jerčinović koji ima mentorski staž od 30 godine u natjecanju Sigurno u prometu, a i duži ako bi se dodalo i prethodno natjecanje Što znam i kako se ponašam u prometu.

Čitanje pitanja

Mentor Jerčinović., Mislav, Marko, Vanesa, Lucija i mentorica Reljac

Prije razgovora s hrvatskim reprezentativcem Markom Žicom, voditelj ekipe Šepić će upozoriti na sljedeće.
– Marko je ušao među četvero najboljih u Hrvatskoj u konkurenciji dvije tisuće djece. Toliko ih je sudjelovalo na školskim i županijskim natjecanjima, kaže Šepić.Marko se za natjecanje pripremao s profesorom Jerčinović, ali je i tata bio “trener”.
– S tatom sam vozio bicikl po Krku. Najviše smo prošli 23 kilometra u danu. I kući vozim bicikl, odmah iza kuće na Partizanskom putu je šumica pa ima mjesta za bicikl. Čak sam pred natjecanje malo stao s vožnjom da riješim školu. S učiteljem sam se non stop pripremao za natjecanje. Znali smo vježbati subotom i nedjeljom. Kad smo imali priliku, uvijek smo išli van. U usporedbi sa županijskim i gradskim natjecanjem, državno je ponudilo puno teža pitanja. A nemate ni vremena. U 15 minuta morate riješiti 30 pitanja. Ima i stresa, kaže Marko koji najviše voli tjelesni i matematiku, a pohvalit će se da je kao nogometaš Orijenta pozvan na županijsku selekciju.
Mislav je županijski prvak natjecanja Sigurno u prometu.
– Sigurno je pomoglo što godinama puno vozim bicikl. Najviše u Međimurju kod bake i djeda. Na to predznanje nadovezao se rad s profesorom u školi i to je bilo dobra kombinacija. Na natjecanju mi je bio najveći izazov prepoznavati znakove, kaže Mislav koji preferira tjelesni i informatiku, najbolji je strijelac rukometne lige, strast su mu video igrice.
Profesor Jerčinović kaže da je vrlo bitno pažljivo čitati pitanja na natjecanju.
– Najteže je djeci pročitati pitanja u tako kratkom vremenu. Treba pažljivo čitati pitanja, a znamo da djeca sve manje čitaju i da ne razvijaju tu vrstu koncentracije.
Vanesa je vještine usavršavala vozeći bicikl na Podhumu i Jelenju.
– Dosta sam vježbala. S tatom doma, u školi s učiteljicom. Tata mi je puno pomogao, znao je odgovore na sva pitanja, a u školi idem na prometnu grupu, što mi je puno značilo na natjecanjima.
Vanesa je inače umjetnička duša, najviše voli glazbeni i likovni, plesačica je (kao i Lucija). No, pokazala je da umjetnici mogu biti izvanserijski u tehnici.

Mentor Jerčinović., Mislav, Marko, Vanesa, Lucija i mentorica Reljac

Premalo prometa u školama

Mentori smatraju da je prometa premalo u školama. Tek šest sati i to samo u petom razredu.
– Djeca imaju afiniteta. Kad odemo voziti bicikl u Jamu, svidi im se i svi bi željeli u prometnu grupu. Mnoga djeca uopće ne voze bicikl, a mnoga sve slabije, kaže profesorica Reljac.
Profesor Jerčinović ponudit će zanimljivo razmišljanje.
– Svrha svega ovoga nije natjecanje i pobjeda već da masovno uključimo djecu i ponudimo im prometna znanja. Poanta je da što više djece nauči prometna pravila, da nauče kako se ponašati u prometu. A vožnja bicikla potiče spretnost, smatra trsatski mentor.
Zanimljiv pogled ponudit će i mentorica Reljac.
– Sudjelovanje u prometnoj grupi nije samo učenje o prometu. Pospješuje motorički razvoj djeteta, koordinaciju, donosi tehnička znanja, potiče razmišljanje jer kad padne lanac, dijete razmišlja kako riješiti problem. Djeca se učeći o prometu, uče disciplini, djeca se na natjecanjima čeliče. Nije bitna pobjeda na natjecanjima, bitno je nositi se s neuspjehom, prevladati trenutak u kojem nisi postigao ono što si mislio da ćeš postići i objektivno imaš kapaciteta za to. Evo primjer Vanesse, prestrašeno se osjećala kad je krenulo natjecanje, ali je prevladala taj osjećaj. I to je najveća pobjeda, smatra mentorica Reljac.
Profesor Jerčinović se slaže i nudi primjer.
– Na prvom zahtjevnom poligonu Mislav je vozio ispod svojih mogućnosti, ali nije se pokolebao. Nakon toga je odvozio odlično. To je velika stvar. Ne za natjecanje. već za život. Nisu važna samo djeca koja su se plasirala dalje. Imao sam djevojčicu koja je jako emotivna. Bilo je i suza. Kroz naše školske pripreme je očvrsnula. Marko se istaknuo kao učenik koji pomaže kolegama unutar ekipe. Bolje može pomoći ekipi nego ja. Tako se stvara i uči zajedništvo, kaže profesor Jerčinović.
Voditelj ekipe Šepić podvući će još nešto.
– Kad jednog dana budu polagali vozački, sve će im biti lakše. Osim toga, uvjeren sam da će biti savjesniji vozači od onih koji uskoče u promet s 18-20 godina. Tu govorimo o sustavnom odgoju i provodimo ga. Život i promet nose stres. Sve ovo što su prošli svi koji su se natjecali je pobjeđivanje stresa. Kako možeš pobijediti stres? Samo ako ga osjetiš i suprotstaviš mu se. Natjecanja su ogromno iskustvo. Kao što su rekli mentori, nisu pobjede najvažnije, zaključuje Šepić.