Bliži se povratak u školske klupe, a time i veći broj djece na ulicama. Neki će uskoro po prvi put postati samostalni sudionici u prometu. Ponos, ali i roditeljska briga nezaobilazni su pratitelji odrastanja i teško je ponekad znati kad pustiti, a kad zadržati. 
Važno je znati da se djeca u prometu ponašaju drugačije nego odrasli – teže procjenjuju brzinu i udaljenost vozila, imaju uže vidno polje te im nije potpuno jasno koliko promet stvarno može biti opasan. Uz to, češće se ponašaju impulzivno, nestrpljiva su i lako se izgube u mislima. Pokušajte realno procijeniti vještine vašeg djeteta u prometu. Razmislite kako se ponaša u drugim situacijama, je li neoprezno ili teško zadržava pažnju? Ako je tako, bolje sačekajte s osamostaljivanjem. Također, ne vodite se drugom djecom – starijom braćom, susjedima, prijateljima. Djeca su različita i samo zato što su iste dobi ne znači da za njih vrijede i ista pravila. Osim samog djeteta, bitan je i put do škole. Kolika je udaljenost, koliko su ceste prometne, ima li nogostupa? Ako su uvjeti loši, vježbajte ipak samostalnost na kraćim dionicama. Ako ste procijenili da je vaše dijete spremno krenuti samo u školu, napravite plan kako tu novu avanturu učiniti što sigurnijom.
Isplanirajte put do škole
Kad birate put do škole, birajte najsigurniji, ne najkraći. Idealno je kad postoji čitavo vrijeme nogostup te kad se može izbjeći prelazak ceste, no to je najčešće nemoguće. Podsjetite ih da se, ako već moraju hodati po kolniku, obavezno kreću lijevom stranom, u susret prometu. Pokušajte da svi prelasci prometnica budu regulirani semaforima, a svakako inzistirajte da uvijek, uvijek cestu prelaze preko označenog pješačkog prijelaza pa čak i ako to znači više hodanja. Obavezno više puta prođite rutu do škole i kuće s djetetom, puštajući ga da bude vođa kako biste bili sigurni da zna dobro put. Ne pretpostavljajte da će slijediti pravila samo zato što ih zna ponoviti. Zamijenite uloge, neka ono vodi vas, to će vam pomoći da bolje procijenite koliko je sigurno u kretanju. Kako biste bili sigurni da se dijete pridržava dogovorene rute i ne traži prečice, pobrinite se da u školu uvijek kreće na vrijeme.
Ne mobitelima, da bojama
Djeca u prometu ponekad su nevidljiva. Pretpostavljuju da ih vozači vide samo zato što i oni vide automobil, no lako ih, zbog nižeg rasta, od pogleda sakriju parkirani automobili ili drugi predmeti na ulici. Učinite dijete vidljivijim birajući odjeću jarkih boja, a pri kupovini torbi vodite računa da imaju reflektirajuće oznake. Razmislite o društvu na putu do škole, to ima dobre i loše strane. Grupa je vidljivija od pojedinca, ali u društvu je, uz zabavu, lakše zaboraviti na oprez.
Važno je naučiti dijete da je, dok se hoda, mobitelu mjesto u džepu ili torbi. Slušanje muzike, igranje igrica ili dopisivanje moraju sačekati. Danas kao pješaci, u budućnosti kao vozači – uvijek treba ponavljati da je u prometu najvažniji – promet.
Razgovarajte s djecom o prometu. Zajedničke šetnje odličan su trenutak za tu temu, a postoji i čitav niz edukativnih materijala koje možete koristiti. Predlažemo vam crtane filmove “Minuta u prometu” ili neku od slikovnica s tom tematikom: “Priča o prometnim znacima”, “Što sve Ana zna – o prometu”, “Sa Zebrom sigurno u školu” ili “Pažljivo i snalažljivo pješice” koju možete preuzeti ovdje. Ako ste u prilici, ne propustite s djetetom pogledati predstavu “Hakove prometne pustolovine” koja se već gotovo dva desetljeća prikazuje prvašićima Rijeke i okolice.
I za kraj, ne zaboravite da djela govore više od riječi – možete stotinu puta ponoviti kako se cesta prelazi samo na zebri i kako se uvijek čeka zeleno – sve to pada u vodu ako vas dijete gleda kako trčite preko ceste i igrate se s mobitelom na semaforu. Budite dosljedni u primjeni pravila! Ne prelazite cestu na crveno jer nema nikoga, ne izbjegavajte vezivanje pojaseva jer je to samo 2 minute vožnje. Mijenjajmo loše navike kako bismo mijenjali svijet i učinili ga boljim i sigurnijim za nas i našu djecu!
