Riječki povjesničar Igor Žic već 15 godina piše kolumnu “Priče iz riječke prometne povijesti” te je na temelju kolumni odlučio napisati knjigu “Uroboros – iz prošlosti riječkog prometa i urbanizma”
Riječki povjesničar Igor Žic već 15 godina piše kolumnu za Žmigavac “Priče iz riječke prometne povijesti”. Čitajući Žicove kolumne, čitatelji Žmigavca upoznavali su promet Rijeke, ali i povijest grada na Rječini. Šetali su prošlošću i poviješću Primorsko-goranske županije. Teško je reći da li su Žicove kolumne, uvijek na posljednjoj ili posljednjim stranicama Žmigavca, bile zanimljivije povjesničarima, prometašima ili čitateljima koji su hodali ili vozili svim tim prometnicama, čekali u kolonama o kojima je Žic pisao ili se veselili novim kilometrima cesta i mostovima koji su riječki promet činili bržim i protočnijim. Žic se kritički osvrće na planove, ideje, pišući razmišlja gdje je promet trebao ići, a nije, gdje je promet završio, a nije trebao. Žmigavac bi sigurno bio tanji bez Žicovih kolumni koje nostalgično vraćaju u neka davna vremena, ali i progovaraju o Rijeci i riječkom prometnom čvoru kakav bi trebao biti.
Žic je na temelju kolumni odlučio napisati knjigu “Uroboros – iz prošlosti riječkog prometa i urbanizma” i na taj način pretočiti dobar dio kolumni u knjigu. U predgovoru knjige Žic je napisao sljedeće:
“Tekstovi u ovoj knjizi bili su pisani, najvećim dijelom, za prilog Žmigavac u Novom listu. Te tekstove o prometnim problemima pisao sam na zamolbu urednika Ante Ravlića od 2006. godine do danas. Iako je riječ o nepretencioznim povijesnim esejima, nakon petnestak godina skupilo ih se dovoljno da ih se može povezati u jednu ozbiljnu knjigu. Uostalom, u Rijeci su urbanizam i promet jedan od najvećih problema, čak i ironični, satirični opažaji mogu pomoći da se sagleda grad na nešto drugačiji način. Kako je uz urbanizam drugi veliki problem grada pitanje identiteta dodao sam poglavlje “O identitetu grada Rijeke”. Taj dugi esej bio je originalno pisan za zagrebačku Republiku (2007.), no zapravo mislim da je dobro završno razmatranje. Neke dvojbe riječkog urbanizma objavljene su cjelovito u Sušačkoj reviji (2017.) te u nešto izmijenjenom obliku, u više nastavaka, u Žmigavcu.
Zašto Urboros? Taj prastari simbol zmije (ili zmaja) koja grize svoj rep, simbol je vječnosti, nalazio se i na zastavi kratkotrajne D’Annunzijeve Riječke države, ali kako priziva svojom formom i kotač i nerješivost riječkih urbanističkih problema, mislim da dobro vizualizira sve ono što sam spoznao istražujući živu riječku malu povijest.
Naravno, slažući jednu ovakvu mozaičnu priču o gradu, uvijek negdje u daljini imam pred očima i “Kako čitati grad”, autorice Radmile Matejčić te grafičkog urednika Ive Marendića, koji je vizualizirao taj riječki obiteljski album. Recimo da je Uroboros pokušaj čitanja grada iza automobila… Ili barem kroz šetnju gradskim ulicama…
Nakladnik je Ready2print j.d.o.o. koji je i tiskao knjigu. Urednici knjige su Draženko Linić i Igor Žic.
