Rijeka se može pohvaliti utrkama na Preluku i Grobniku, ali i na opatijskom području
Igor Žic
Motociklističke utrke na otoku Man, koje su započele 1907. godine, stekle su veliku popularnost na svojoj 60 kilometara dugoj stazi kroz prirodu i naselja. Nakon utrka 1972. godine, višestruki svjetski prvak, deseterostruki pobjednik Tourist Trophy (TT) utrke i dominantni motociklistički vozač svog vremena, Giacomo Agostini, najavio je da se više nikada neće utrkivati na otoku Manu, proglasivši ga preopasnim za međunarodna natjecanja. Nakon 1976. godine TT na otoku Manu izgubio je status utrke za svjetsko prvenstvo.
Zanimljivo je povući paralelu s utrkama na šest kilometara dugoj stazi na Preluku. Od 21. lipnja 1964. na Preluku se vozila Velika nagrada Jadrana za motocikle, od 1969. godine utrka se bodovale za Svjetsko prvenstvo, a od 1972. nosila je ime Velika nagrada Jugoslavije. Vrlo opasnu stazu obilježio je talijanski vozač Giacomo Agostini, poznat i kao Ludi Ago (15 puta svjetski prvak). Utrke su se održavale do 27. lipnja 1977. godine, kada ih je Međunarodna motociklistička federacija zabranila.
Tu dolazimo do razlike u odabranom putu. Naime, na otoku Man utrke su se nastavile održavati do danas, nezavisno od svjetske federacije i to kao jedan zatvoreni sustav. Događaj traje dva tjedna i okuplja 40 tisuća gledatelja. Brzine se kreću između 170 i 320 kilometara na sat. Gotovo 300 vozača poginulo je od početka
utrkivanja. Iz čega slijedi da je sve skupa prilično opasno. Ali i dalje se kotrlja, jer u vremenu kad je sve postalo presigurno ovo je zaista opasno. Računa se da vozač treba najmanje pet godina da upozna vrlo dugu i opasnu stazu, te da nakon toga zaista se može ozbiljno utrkivati.
Preluk stao na broju 13
Preluk je napušten u korist novosagrađene kružne staze na Grobniku. Od 14. rujna 1978. godine, na stazi nešto duljoj od četiri kilometra, održavale su se utrke svjetskog motociklističko prvenstva sve do 17. lipnja 1990. godine, kad su ukinute zbog eskalacije rata u Hrvatskoj. Ključno pitanje je koliko danas uopće brzinske utrke imaju smisla, koliko se sve komercijaliziralo, koliko sigurnosti je nužno da sve bude sportsko natjecanje, a koliko je opasnosti dovoljno da se sve ne pretvori u banalnu obiteljsku zabavu. Suvremena civilizacija, s trenutačnim protokom informacija, sva iskustva troši trenutačno. Ne postoje stvari koje se mogu prepričavati, jer se sve može vidjeti na snimkama. I najuzbudljivije stvari postaju istog trenutka već viđeno.
Rijeka je nekad obožavala sve što je novo. Dana 30. travnja 1899. otvorena je Prva industrijska izložba na području Žabice i luke. Među osam renomiranih izlagača u grupi III. – Modeli strojeva – izlagala je i firma Benz&Co. iz Mannheima i to benzinski motor snage šest konjskih snaga. Riječki dnevni list La Bilancia navodi Benzov motor kao izložak koji je plijenio najveću pažnju. Tijekom 45 dana trajanja Prvu industrijsku izložbu u Rijeci vidjelo je 30 tisuća posjetitelja, što je i danas respektabilna brojka. Prvi automobil na svijetu koji je dostigao i probio brzinu od 100 na sat bio je električni automobil La Jamais Contente (Nikad zadovoljna) kojim je upravljao belgijski vozač i konstruktor Camille Jenatzy dana 29. travnja 1899. godine. Dakle, dan prije otvaranja Prve industrijske izložbe u Rijeci.
Inicijator i glavni organizator utrke od Nice do Opatije 1902. bio je Automobil Club iz Nice, a suorganizator uprava Lječilišnog povjerenstva Opatije. Utrka je otkazana u Italiji zbog opasnosti od brzine, pa se sve pretvorilo u turistički vožnju stotinjak automobila između Nice i Opatije. Te 1902. postignuta je u Nici, automobilom na parni pogon, brzina od 120 na sat. Legendarni Blitzen Benz bio je prvi automobil s benzinskim motorom koji je 1909. godine službeno prešao granicu od 200 na sat.
Utrka Opatija – Učka
Opatija je dosegla 1912. godine svoj monarhijski turistički zenit s gotovo 55 tisuća gostiju. Ugošćivala je približno četvrtinu svih turista na istočnoj obali Jadrana, a polovicu svih turista u Istri (kojoj su tada pripadali Krk, Cres i Lošinj). Zbog takvog senzacionalnog uspjeha ne iznenađuje da se opatijska rivijera našla kao dio rute slavnog Alpskog relija, koji se organizirao od 1910. sa startom i ciljem u Beču. Na onom posljednjem, 1914., vozilo se, u etapi od Klagenfurta do Trsta: od Šapjana na Matulje, te potom Volosko-Opatija-Lovran-Plomin-Pazin-Buje- Piran-Kopar-Trst. Znalo se voziti i preko Učke. Ove vrlo zahtjevne utrke nestale su zajedno s Austro-Ugarskom.
Za usporedbu, Reli Monte Carlo prvo izdanje doživio je od 21. do 28. siječnja 1911. godine. Utrku je organizirao Automobile Club de Monaco, isti klub koji je zadužen i za Veliku nagradu Monaka u Formuli 1. U to pionirsko doba automobilizma osnovni cilj ovakvih utrka bilo privlačenje bogatih gostiju u turistička mjesta, te testiranje mogućnosti automobila koji su još uvijek bili prilično nepouzdani. Naravno, u to doba vozilo se po makadamu ili granitnim kockama, a gume i kočnice bile su slabe točke automobila. Automobili su vrlo
rano mogli postići velike brzine, ali je to bilo vrlo rizično. Ili kao što se reklamira Pirelli: Snaga bez kontrole ne znači ništa.
Prva značajnija utrka koja se odvijala u cijelosti na Kvarneru organizirana je 22. rujna 1929. godine, pod nazivom Opatija-Učka (Abazzia-Monte Maggiore). Start je bio ispred restauracije Marijana u Matuljima, a prisustvovali su gradonačelnici: Voloskog – Opatije De Stadler, Veprinca Palčić i Matulja Enea Tomašić.
Prva speedway utrka u Italiji održana je na riječkom stadionu na Kantridi 1931. godine. Službeni naziv bio je 1. utrka na pisti od šljake. Inicijator utrke bio je je Riječanin Toyo Marama, a organizator Moto Club Fiume. U utrci su učestvovali članovi Moto Club Trieste: Arduino Bertos, Umberto Barbolini, Luigi Kravos, Giuseppe Priore i Luciano Moschion. Trke su organizirane i 1932. i 1933. godine. Osim Riječana i Tršćana, u trci su sudjelovali i vozači iz Pule.
WRC oživio prošlost
Na Preluku su se auto i moto-utrke organizirale od 1937. do 1977. godine, a automobilske utrke između 1937. i 1959. godine. Tako je turistička manifestacija Opatijsko ljeto započela prvom automobilskom utrkom, pod nazivom Nagrada Jadrana, 9. srpnja 1939. godine. Pobijedio je Villoresi u Maseratiju 4 CL 1.500 kubika, vezeći prosječno 127,142 na sat. Iza njega su se plasirali Cortese, Bonomi i Rocca, svi u Maseratijima. Gigi Villoresi pobijedio je samo nekoliko dana nakon tragične pogibije svog brata Emilija prilikom testiranja Alfa Romea 158 u Monzi. Do ovako ozbiljne utrke na Preluku došlo je jer je cesta na Preluku bila prva asfaltirana kružna cesta na ovim prostorima. I jer je Mussolini zabranio svojim najboljim vozačima da nastupe na Velikoj nagradi Francuske. Isti model Maseratija sudjelovao je i na utrkama tek pokrenute Formule 1 poslije Drugog svjetskog rata – 1950. i 1951. godine. Prvu pobjedu u utrkama Formule 1 ostvario je Giuseppe Farina u Alfa Romeu 158 Alfetta.
Sva slavna trkaća prošlost Kvarnera naglo je oživjela s World Rally Championship Hrvatska od četvrtka 9. travnja do nedjelje 12. travnja 2026. Povijesni krug se time simbolično zatvorio. Možda nema nekadašnjih izazova, ali je automobilizam i dalje pri svjetskom vrhu. Iako… i utrke na otoku Man imaju svojih (smrtonosnih) čari.
