Prije 45 godina Rijeka je planirala i sanjala zaobilaznicu, a privremeno rješenje zvalo se Istočni izlaz
Piše Igor Žic
Riječki promet je 1976. godini bio u neobičnoj situaciji. Naime, broj automobila je nekako neočekivano porastao u godinu dana s 26 na 33 tisuće, a preko ljeta se sav automobilski promet naguravao kroz centar grada, kako bi preko Piramide i Pećina odgmizao dalje duž Jadrana. Samo je tako moguće objasniti vrlo neobičan podatak o prometnosti jednog od mostova preko Rječine, onog izgrađenog 1965. godine, južno od mosta-trga ispred Kontinentala. "Na južnom mostu preko Rječine krajem prošlog tjedna obavljen je popravak na najoštećenijim dijelovima diletacija. Ovi su radovi uvod u jedan širi i kompleksan zahvat na popravku i uređenju diletacija ovog prometnog objekta. Južni most preko Rječine najfrekventniji je most u Jugoslaviji. Veliko opterećenje izaziva i velike vibracije, pa su zbog toga olabavili vijci što pričvršćuju željezne diletacije uz armirano-betonsku konstrukciju. Južni most ima tri diletacije – razmake koji se stavljaju da prilikom vibracije ne bi došlo do pucanja mosta. Nove diletacije na južnom mostu postavljene su 1969. godine, prema projektu Rijekaprojekta radove je izvelo poduzeće Metalogradnja.“ (Novi list, 19. siječnja 1976.)
Neboderi na zaobilaznici
Kako je bilo očigledno da je cijeli promet urbanistički posve krivo postavljen, odnosno da se desetljećima kaska za događajima, panično su se tražili načini kako čim brže riješiti nagomilane probleme. Paralelno se išlo u preprojektiranje zaobilaznice, koja je bila projektirana još 1959. godine, kad su prometni uvjeti bili sasvim drugačiji te u iznuđenu gradnju Istočnog izlaza. Kod zaobilaznice se trasa u više navrata korigirala i uvijek je bilo nekih iznenađenja. "Kako je riječka zaobilaznica davna želja Rijeke, koridor za njenu izgradnju odavno je rezerviran i čekao je bolje dane. Trasa riječke zaobilaznice je definitivna, spremni su gotovo svi potrebni projekti, no trasa ceste će još "plesati"… Ona počinje sa mostom dugim 190 metara na Orehovici, nastavlja tunelom ispod Strmice, zatim prolazi uz groblje na Kozali, nastavlja vijaduktom iznad Mihačeve Drage, ulazi u tunel i prolazi ispod Škurinjske Drage, a zatim slijedi prva petlja za izlaz u grad. Nastavlja tunelom ispod Rujevice, a zatim se trebala zavrtjeti na drugoj petlji. Ali iskrsli su i prvi problemi. Odjednom se otkrilo da su u rezerviranom koridoru nekako iskrsli neboderi Adriamonta, a kako se to dogodilo zasad nitko ne zna.“ (NL, 31. siječnja 1976.)
Most na Delti
Što se tiče Istočnog izlaza on je trebao, dok se ne dovrši zaobilaznica, ubrzati promet iz centra Rijeke preko Pećina. “Izgradnja prizemne varijante Istočnog izlaza iz središta Rijeke sve se više približava realizaciji. Zavod za urbanizam i komunalnu djelatnost raspisao je natječaj za podobnost izvođača za izgradnju željezničko-cestovnog mosta preko Mrtvog kanala, a imat će univerzalno značenje, bit će sastavni dio konačne varijante Istočnog izlaza. Most preko Mrtvog kanala vezivat će se na budući veliki vijadukt Delta – Piramida, a istodobno će Deltu povezivati sa središtem grada. Kad bude završen i pušten u promet ovaj će most imati veću širinu od dužine. Kolnik mosta bit će širok 19,5 metara, širina sjevernog pločnika iznosit će šest, a južnog tri metra. Željeznički dio mosta bit će širok 6,5 metara. Fundiranje mosta obavit će se na stupovima, duboko temeljenim “benotto pilotima”. Kod gradnje ovakvih stupova vrši se bušenje i direktno betoniranje izbušenog djela. Stupovi moraju počivati na stjenovitoj podlozi, a na prostoru Mrtvog kanala ona je pronađena na dubini 15-18 metara. Most će imati jednostavnu armirano-betonsku konstrukciju, koja će omogućavati brzu izgradnju. Prema sadašnjem stanju, radovi na izgradnji mosta preko Mrtvog kanala mogli bi početi već u travnju, tako da bi on bio dovršene do turističke sezone 1977. godine. Izgradnja ovog mosta, bez malog vijadukta do Piramide, međutim ne donosi nikakvo poboljšanje prometne situacije u središtu grada.“ (NL, 21. siječnja 1976.)
Problem parkiranja
Određena šizofrena situaciju u Rijeci vidi se iz toga što je grad u tom trenutku jedno od najvećih gradilišta u državi, s katastrofalnim cestama, a istovremeno dolazi do redukcije struje, nema dijelova, ni servisa za Peugeote, nema akumulatora. No sve je to za vozače automobila bilo nekako uzgredno, no prvi problem bilo je, kao i danas, parkiranje. “Prema studiji o parkiranju u središtu Rijeke, što je rađena 1973. godine, na području od Mlake do Piramide evidentirano je bilo 4.258 parkirnih mjesta. Kad se zbog potrebe organiziranog parkiranja, početkom 1975. godine prišlo snimanju parkirališnog prostora evidentirano je 2.780 parkirnih mjesta. Gledajući poslovnu ulogu središta grada i svakodnevne sve veće potrebe, očito je da sadašnja parkirališta ni u kojem slučaju ne mogu zadovoljiti… Uređenjem Starog grada i preseljenjem kontejnerskog terminala s putničke obale, osigurat će se na području središta grada oko 3.000 parkirnih mjesta. Daljnjih 1.600 parkirnih mjesta dobit će se na vrhu Delte. Ovo parkiralište bilo bi privremenog karaktera – do konačnog uređenja Delte, a moglo bi se koristiti tek po izgradnji objekata Istočnog izlaza i iseljenju sadašnjih sadržaja. Jedino trajno i efikasno rješenje predstavlja izgradnja parking garaže. U središtu grada već je osigurana lokacija za izgradnju parking garaže kapaciteta 1.000 vozila.“ (NL, 10-11. siječnja 1976.)
Više auti, manje stanovnika
Sav taj iznuđeni i sluđeni gradski urbanizam tetura i danas kao što je teturao 1976. godine. U međuvremenu je puno toga napravljeno. Međutim i broj automobila je dvostruko veći nego što je bio prije 45 godina. A ono što je zanimljivo, broj stanovnika bitno se smanjio, barem za 50 tisuća. Ta zbunjujuća situacija da broj stanovnika grada opada, a da raste broj automobila, donosi, naravno, nove probleme. Masa praznih stanova prenamijenjena je za turizam pa je Rijeka naglo dobila 7.000 turističkih kreveta kod privatnih iznajmljivača – što znači i drugačiju strukturu prometa i traženje niza parkirnih mjesta za turiste. Kontejnerski terminal prebačen je s Riva boduli na Brajdicu, a dio stare luke postao je, neplanirano, marina za velike jahte. Parking na obali vrlo je sporan. I estetski, i funkcionalno i sigurnosno, a parking Gomila je “privremen”; dok se ne izgradi taj dio nepostojećeg Starog grada. Koliko je urbanistička situacija 1976. godine bila šizofrena, toliko je i danas, iako su problemi nešto drugačije eskalirali. Ali, imamo Istočni izlaz koji je dobio smisao 2011. godine vezivanjem na D 404 i izlaskom na zaobilaznicu u Dragi.
