Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, deset je strategija za povećanje sigurnosti djece u prometu
Prof.dr.sc. Hrvoje Baričević, Danijela Žagar
Briga o djeci u prometu, odgovornost prema njihovoj dobrobiti i čuvanje njihova života direktno je povezano s četiri načela UN-ove Konvencije o pravima djeteta koja obvezuje sve institucije, grupe, pojedince i vlast u svakoj državi potpisnici. Ova načela, osim što je svako od njih i dječje pravo, sadrže u sebi sva druga prava te daju smisao pojedinim odredbama Konvencije. Načelo o nediskriminaciji i jednakosti određuje da svako dijete ima ljudska prava bez obzira na to tko je, gdje živi, čime mu se bave roditelji, kojim jezikom govori, je li dječak ili djevojčica, iz koje kulture potječe, ima li neku teškoću u razvoju, je li bogato ili siromašno. Načelo o dječjem sudjelovanju govori o tome da dijete ima pravo izraziti svoje mišljenje, a odrasli ga trebaju poslušati i ozbiljno razmotriti. Razmatranje najboljeg interesa djeteta je načelo koje kaže da odrasli trebaju postupati onako kako je najbolje za dijete, a kada donose odluke trebaju misliti na to kako će njihove odluke utjecati na djecu. A kada je riječ o sigurnosti i preživljavanju djeteta u prometu, valja krenuti od četvrtog načela koje se odnosi na djetetovo pravo na život i razvoj u svim vidovima života. Poznato je da su četiri glavne “ubojice” u cestovnom prometu, zbog čijih posljedica pate i djeca i odrasli, prekoračenje brzine kretanja vozila, korištenje mobitela tijekom vožnje, nekorištenje sigurnosnog pojasa i upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola. Djeca su često ugrožena i kada im se neopravdano i prije stjecanja prava dopušta da upravljaju biciklima, raznim vrstama motornih vozila kao što su motori, osobna vozila, traktori, quadovi, električni romobili i dr.
Stockholmska deklaracija
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, deset je strategija za povećanje sigurnosti djece u prometu: 1. kontrola brzine u prometu, 2. ograničenje alkohola u prometu, 3. korištenje kaciga za bicikliste i motocikliste, 4. prijevoz djece u sjedalicama /postoljima, 5. povećanje vidljivosti djece u prometu, 6. poboljšanje cestovne infrastrukture, 7. unaprjeđenje dizajna i sigurnosnih standarda vozila, 8. smanjenje rizika za mlade/nove vozače, 9. osiguranje zbrinjavanja djece ozlijeđene u prometnim nesrećama i 10. nadzor djece u blizini škola. Ove strategije u stvari govore o postojećim problemima i izazovima.
Stockholmska deklaracija iz 2020. godine o sigurnosti na cestama i postizanju ciljeva do 2030. govori o tome da sigurnost na cestama treba biti integrirana u druga područja javnih politika, posebice u politikama vezanim za klimatske promjene, jednakost spolova, zdravlje i dobrobit, kvalitetno obrazovanje, smanjenje nejednakosti, održive gradove i zajednice, infrastrukturu i odgovornu potrošnju i proizvodnju. Naglašava i da bi trebalo zajednički raditi na razmjeni iskustava o usvajanju i provedbi zakona o rizičnim ponašanjima, kao što su prebrza vožnja, vožnja pod utjecajem alkohola te nekorištenje sigurnosnih pojaseva, sigurnosni sustavi za djecu i motociklističke kacige i provedba mjera za ublažavanje takvih rizika, što bi moglo spasiti stotine života godišnje, ali još uvijek nije usvojeno u većini zemalja. Deklaracija prepoznaje i specifične i raznolike izazove sigurnosti na cestama i održivosti u urbanim i ruralnim područjima, kao i rastuće prijetnje za ranjive sudionike u gradskom prometu.
Zbornik pravobraniteljstva za djecu
Također se u njoj navodi da je zajednička odgovornost da kreatore prometnih sustava i sudionike u prometu potaknemo da prihvate ideju svijeta bez smrtnih slučajeva i ozbiljnih ozljeda u cestovnom prometu. Dječja deklaracija o sigurnosti na cestama Svjetske zdravstvene organizacije završava riječima: Ako nam sada osigurate sigurne ceste, možemo i hoćemo biti dobar primjer generacijama koje dolaze. Molimo vas, slušajte i djelujte.
Upravo na tom tragu posljednjih godina je izražena intenzivna aktivnost Pravobraniteljstva za djecu Republike Hrvatske koja je ove godine (zasad u elektronskom formatu) izdalo Zbornik radova s naslovom Dječja prava u prometu, a logičan je to slijed održane konferencije Veleučilišta u Rijeci iz 2023. godine na predmetnu temu. Za ovu jedinstvenu monografsku zbirku znanstvenih i stručnih radova zaslužne su u prvom redu pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević i urednica Maja Gabelica Šupljika. Ovo djelo ima višestruku namjenu za sve institucije i pojedince u javnom prostoru, kao i sve one koji podržavaju i potiču afirmativni pristup u zaštiti djece u prometu. Cilj je utjecati na donositelje odluka i kreatore politika da svoje odluke temelje na istraživanjima, dokazima, analitičkim raspravama i primjenjivim metodama, te postignu što je moguće viši nivo zaštite fizičkog i mentalnog zdravlja najmlađe populacije. Razvidan je senzibilizirani pristup svih autora ovoj specifičnoj tematici s obzirom na raznolikost njihovih stručnih profila i kompetencija, naravno razlog je univerzalan – u fokusu su djeca.
Tekstovi u ovom Zborniku odnose se na perspektivu, podatke i aktivnosti Ureda pravobranitelja za djecu RH, na stavove djece i članova Mreže mladih savjetnika pravobraniteljice za djecu i na izlaganje o smanjenju smrti djece na europskim cestama izvršnog direktora Europskog vijeća za sigurnost prometa, koje je ujedno savjetodavno tijelo Europskoj komisiji za sigurnost prometa. Navode se aktualne mjere u praksi usmjerenoj zaštiti djece, prijedlozi o prometnom odgoju u hrvatskom odgojno-obrazovnom sustavu, o rezultatima istraživanja o ponašanju djece u raznim situacijama u prometu, poboljšavanju cestovne infrastrukture, izgradnji prometnih poligona u dječjim vrtićima, zdravstvenim tj. medicinskim aspektima prilikom stradavanja djece u prometu, tehničkim standardima u prijevozu djece raznim prijevoznim sredstvima, korištenju autosjedalica itd.
Ovakve publikacije uvijek služe i kao uzor drugim institucijama koje žele s pravom i ponosom istaknuti svoja postignuća u jednoj tako važnoj aktivnosti kao što je ovom slučaju zaštita najranjivijih sudionika u prometu. Predmetna stručna edicija s istraživačkim elementima bit će vrlo korisna širokom krugu čitatelja, poglavito institucijama i pojedincima čija je profesionalna karijera vezana uz rješavanje globalne problematike kulture i sigurnosti prometa.
