Posada u Delnicima, 70 zaposlenika Hrvatskih autocesta, realno vodi brigu o 92 kilometra autoceste, od čvora Vrbovsko do čvora Oštrovica. Treba li podsjetiti, riječ je o najzahtjevnijoj cestovnoj dionici u Hrvatskoj
Anto RAVLIĆ
DELNICE Rijetko ćete naći vozača koji cijene cestarina na autocestama neće ocijeniti previsokima. Bez imalo zadrške. No, kad zavirite iza zastora autoceste, dobijete neku drugu sliku. Zavirili smo iza kulisa u Tehničkoj jedinice Delnice Hrvatskih autocesta i nakon što smo vidjeli kakvu logistiku zahtjeva sigurna i brza vožnja na četiri trake, postavili smo sami sebi pitanje: je li autocesta prejeftina?
Što smo to vidjeli? Pravi mali pogon na čvoru Delnice, gdje je dom Tehničke jedinice Delnice Hrvatskih autocesta. Iako se sektor održavanja s prvim danom siječnja ove godine podijelio na dva sektora: sektor održavanja i sektor za promet, u Delnicama oba sektora funkcioniraju pod istim krovom. I zajednički su na istom zadatku: autocestu održavati sigurnom i prohodnom.
Tehnička jedinica održavanja Delnice pokriva autocestu od čvora Vrbovsko do čvora Oštrovica. Do 1. ožujka posao im je bio jednostavniji jer su na jugu pokrivali autocestu do čvora Vrata. S prvim danom ožujka dobili su dionicu od Vrata do Oštrovice koja je u jednom svom dijelu, sjeverno od tunela Tuhobić, problematična zbog snijega dok je u južnom dijelu problematična zbog bure. U Delnicama je smještena elitna postrojba Hrvatske vojske, a komotno možemo reći da je posada koja održava 46 kilometara autoceste od Vrbovskog do Oštrovice elitna postrojba kad je riječ o održavanju autocesta. Radno mjesto, prijatelj i neprijatelj im je famozna „snježna dionica” kroz Gorski kotar.
– Realno, vodimo brigu o 92 kilometra autoceste jer svaki kilometar autoceste morate množiti s dva. Jer autocesta ima dva pravca, primjećuje voditelj Tehničke jedinice Delnice Valentin Crljenko i niže statistiku.
Na dionici je deset tunela. I to množimo sa dva jer radi se o 20 cijevi tunela ukupne dužine gotovo 17 kilometara. Gotovo 18 posto trase. Na dionici su tri prateća uslužna objekta odnosno benzinske crpke s parkiralištima, šest čvorišta.
– Svaki objekt je svoja priča. Veliki tuneli su kompliciraniji zbog sigurnosti, ali po obimu posla je svejedno imate li jedan veliki tunel ili više manjih tunela na dionici. Svaki tunel na ulazu i izlazu ima prometnu signalizaciju, a mi imamo 20 ulaza i izlaza. Samo dva tunela na dionici su kraća od 500 metara, Hrasten i Vrata, a čim je tunel duži od 500 metara traži više sigurnosne standarde, objašnjava Crljenko. Na dionici je sedam vijadukata i tri mosta. Vijadukti se protežu na gotovo pet kilometara, a mostovi na dva kilometra.
Crljenko naglašava da se velika pozornost pridaje ekologiji.
– Autocesta je izgrađena po visokim standardima kad je u pitanju zaštita okoliša. Znaju nas pitati, onako kritički: koliko solite autocestu? Nema straha da će sol ugroziti okoliš. Cijela dionica je izgrađena sa zatvorenim sustavom odvodnje. Sva voda ide u slivnike, odvodnju pa u separatore i tek nakon pročišćavanja se voda vraća u prirodu. Izuzetno pozitivna stvar za ekologiju, no takav sustav složen je za održavanje. O dionici dugoj 46, ili ako hoćete, 92 kilometra brine više od 70 zaposlenika. Tehnička jedinica i održavanje imaju 42 zaposlenika, Centar za nadzor i upravljanje prometom (CNUP) zapošljava deset operatera, a sastavni dio posade je i dvadesetak vatrogasaca. Jedna profesionalna posada stacionirana je kod tunela Javorova kosa, a druga kod tunela Tuhobić. Na raspolaganju su 24 sata, 365 dana u godini.
– Ophodarska služba je naša okosnica, alfa i omega, glavna služba koja po zakonu odgovara za sigurnost. Ophodari su dodatno osposobljeni za svoj posao. Osnovna zadaća je obilazak autoceste. Norme kažu da se autocesta treba obilaziti tri puta u 24 sata, ali zbog kompliciranosti dionice, mi u jednoj smjeni od 12 sati dva puta obiđemo dionicu. Dakle, četiri puta u 24 sata. Ophodari rade i druge poslove. Rješavaju izvanredne situacije, prisutni su u zimskoj službi, ističe Crljenko.
Voditelj Tehnička jedinica održavanja Delnice kaže da je zimska služba priča za sebe.
– Postoje vremenske prognoze, no Gorski kotar je specifičan. Nikad ne možeš predvidjeti sve, jako često dolazi do nepredviđenih situacija, a posao dodatno opterećuje činjenica da uvijek postoji vjerojatnost da se dogode izvanredne situacije. Dionica je bogata snježnim padalinama, ali problem nam ne čine samo snježne padaline. Suočavamo se s ledenom kišom, mogućim smrzavanjem, orkanskim vjetrom. Zima je duga. U studenom i prosincu nešto je manji intenzitet padalina, no siječanj i veljača nude puno padalina. Čak i ožujak. Održavanje autoceste zimi je kompleksno i dosta pažnje iziskuje. Pogotovo ophodara koji su najodgovorniji dio smjene.
Najviše točka na autocesti je na 860 metara nadmorske visine. Ta visina je nešto što samo po sebi stvara probleme. Iznad 700-750 metara kolnik se ledi. Snijeg na toj visini je potpuno drugačiji od snijega u Zagrebu i Lici. Na manjim visinama ti je posao da makneš snijeg. I kad ga makneš si miran. Mi moramo zbog te visine konstantno plužiti. Posebno moramo paziti da se snijeg ne ugazi. To predstavlja veliku opasnost. Znaju spominjati ličku zimu kao posebnu zimu, zimu protiv koje se teško boriti na prometnicama. Možda je Lika intenzivnija po padalinama, no moramo znati da je ulaz u tunel na Kapeli na 600 metara, što je sasvim nešto drugo u odnosu na naših 860 metara. Imamo uspone na autocesti, a ti usponi zaustavljaju šlepere. Na ravnoj dionici šleperi mogu skliznuti s autoceste, ali neće stati. Kod nas šleperi staju i tada dolazi do problema, kaže Crljenko.
Zato se djeluje preventivno i zaustavlja tegljače prije no što dođe do snježnih problema.
– Ne proglašavaju se zimski uvjeti kad se netko sjeti. Zimski uvjeti nastupaju kad kolnik prekriju snijeg ili led. Tada se tegljači i prikoličari isključuju iz prometa na punktovima Kikovica i Vukova Gorica, a zabrana se uvodi od čvora Bosiljevo prema Rijeci.
Jasno, ne može se promet zaustaviti istog trena.
– Imamo iskustva i na vrijeme reagiramo. Ako znamo prognozu, ako smo sigurni da će doći do problema, gledamo pola sata prije obavijestiti službe tako da kad dođe problema već imamo čistu situaciju. Uvijek ostane u međuprostoru vozila, a njih stavljamo sa strane na pomoćnim punktovima. Na čvoru Vrbovsko, Delnice, Ravna Gora. Najveći problem je kad se tegljač dočepa uzbrdica. To ne smijemo dozvoliti jer tada prijeti blokada, objašnjava Crljenko koji će upozoriti na situaciju koja ponekad izazove kritike vozača.
– Kad snijeg i vjetar onemoguće promet autocestom, vozila se skidaju na čvoru Delnice. Ili samo teretna ili sva vozila. Što se dogodi koji put? Mi uspijemo očistiti autocestu i otvaramo je nakon dva-tri sata. Državna cesta, stara cesta kroz Gorski kotar, ne može se tako brzo očistiti i krenu prigovori. Kako još niste očistili državnu cestu? Ako su mogli očistiti autocestu, mogli ste i vi cestu. No, kako sam rekao, za čišćenje državne ceste treba više vremena.
Crljenko se osvrnuo i na prigovore vozača koji su nezadovoljni čišćenjem autoceste.
– Sukladno zakonu odnosno pravilniku, dozvoljeno nam je reagirati nakon što cestu prekrije deset centimetara snijega. No, i po ovom pitanju držimo se nadstarda. Nikad ne čekamo, stvarno smo ažurni, ako je potrebno, radimo od 0-24 bez stajanja. Stanemo tek zbog krcanja soli i utakanja goriva. I to se radi kad je manji intenzitet prometa. Kad je potrebno, 24 sata sam tu, jako dobro sam upućen u situaciju i mogu slobodno reći da su bespredmetne kritike.
Pomislit će netko: cestarima svane kad se riješe snijega, leda i zime. No, posla ima uvijek. Stiže proljeće koje se koristi za održavanje autoceste. Redovno održavanje posao je delničke postaje. U to, na primjer, spada čišćenje kolnika, manji popravci prometne opreme, čišćenje obloge tunela, elektro radovi manjeg obima. Investicijsko održavanje većeg je obima. U to spada, na primjer, servis ventilacije. To je posao ovlaštenih firmi.
U Centru za nadzor i upravljanje prometom (CNUP) u jednom smjeni su uvijek dvojica operatera. U smjeni smo zatekli Davora Delača i Borisa Mihelčića. Kad zakoračite u njihovu sobu vidite samo ekrane. Kao da ste u trgovini bijele tehnike nekog većeg trgovačkog centra. Na velikom displeju i puno malih displeja prate gustoću prometa, temperaturu, brzinu vjetra, rad ventilacije u tunelima, vremensku prognozu. Mozak i oči autoceste. Operateri na osnovu svojih zapažanja, podataka i dojave ophodara mijenjaju signalizaciju, podižu ili skidaju dopuštenu brzinu. Nagledaju se svega u svojim smjenama od 12 sati. Od prometnih nesreća, suludih poteza vozača, incidenata, tučnjave navijača u tunelu… Ima scena koje izmame osmijeh. Bit ćemo decentni pa ćemo ono što operateri ponekad vide nazvati “razmjenom nježnosti”.
