Rijeka s novim projektima mora naći svoju suvremenu funkcionalnu turističko-prometnu poetičnost
Igor Žic
Jedan od prvih zahvata u Rijeci, nakon aneksije Italiji 1924. godine, bilo je preuređenje atraktivnog dijela Kantride za dječje odmaralište. Odabrana je lokacija nekadašnje obalne vile nadvojvode Josipa (druga u Rijeci, uz onu pokraj Guvernerove palače, današnji Državni arhiv!), te je zaživjela Obalna kolonija Villa Italia. Kompleks se sastojao od niza paviljona, od kojih je naveći bio Vittorio Emanuele III. za smještaj ukupno 260 djece, a tu su bili i paviljoni Mareschialo Gaetano Giardino i Margherita. S druge strane Rječine, u zaljevu Martinšćica, u kojem je još 1924. godine formalno djelovao lazaret, uspostavlja se dječje odmaralište Jadranske straže iz Splita, koje je zaživjelo u ljeto 1926. godine.
Rijeka i Sušak bili svojevrsne predstraže dviju prenapregnutih država koje su se, nastojale nametnuti jedna drugoj, dokazujući svoju dugovječnost i snagu. Tako, recimo, nakon što je uređen stadion na Kantridi (1935.) na Sušaku se uređuje stadion Orijenta (1936.). Kada je u Rijeci preuređena Vojno-pomorska akademija za bolnicu, na Sušaku je podignuta jedna od najsuvremenijih bolnica u državi. Nakon što je podignut Zavjetni hram na Kozali, podiže se pravoslavna crkva Svetog Đorđa na Boulevardu. Jedinu prednost imao je Sušak u projektiranju Hrvatskog kulturnog doma, kao najviše zgrade u državi, no Talijani su bili efikasniji, pa je Riječki neboder dovršen ranije, iako je gradnja započela kasnije.
Sušak jači od Rijeke
Međuratni Sušak kao samostalan grad, malen, ali beskrajno ugodan i optimističan, ipak je u turizmu značio nesuporedivo više od Rijeke koje je zatvarala hotel za hotelom. Sušak je u svojih pet hotela – Kontinental, Vila Dragica, Resch, Jadran i Park imao 281 sobu, sa 454 kreveta, dok su riječki hoteli – Bonavia, Imperial, Reale, Quarnero i Excelsior imali tek 110 soba, sa 160 kreveta. Hoteli na Sušaku nudili su turistima puno više – u ono usporeno i uspavano međuratno vrijeme, kad su svi imali puno više vremena no što su trebali! Hotel Jadran, u vlasništvu firme Leo Sušanj i drug, nalazio se na adresi Prijestolonasljednikovo šetalište 36. Tu je imao sjedište i jaht-klub Galeb. Zanimljivo je zabilježiti da je i pored pet hotela na Sušaku, 1925. godine bio planiran dolazak kralja Aleksandra Karađorđevića – u Mikuličićevu vilu Olgu, koja je upravo bila dovršena između hotela Jadran i Park.
“Iz Krka uputit će se brod Karađorđe ravno u Sušak i pristati kako smo spomenuli u 12 sati na Barčićev gat s lijeve strane. Nakon pozdrava gradskog načelnika, Njihovo Veličanstvo uputit će se sa pratnjom preko Delte na lijevu obalu Rečine, proslijediti Kačićevim šetalištem i Zvonimirovom ulicom na Regentov trg, gdje će se obaviti glavni dio svečanosti. Nakon toga bit će u velikoj dvorani gimnazijske zgrade banket, a potom će se Njih. Vel. uputit u villu g. Mikuličića na Šetalištu Prestolonaslednika Petra, gdje će primati poklonstva. Oko 4 sata popodne Njih. Vel. poći će na stanicu i dvorskim vlakom produžiti prema Beogradu.” (Novi list, Sušak, 26. rujna 1925.)
Ovo se ipak nije dogodilo, jer je kralj skratio svoj obilazak obale, pa je iz Splita otišao za Šibenik i potom za Zagreb. Inače, Josip Mikuličić, graditelj vile Olge, bio je jedan od najbogatijih ljudi Kraljevine SHS, nevjerojatno se obogativši nizom rudnika bakra u Peruu. Zanimljivo je da je s druge strane hotela Jadran, vilu imao Milan barun Turković, vlasnik Kutjeva, najvećeg privatnog posjeda u Kraljevini! Pećine su bile izuzetno privlačne najvećim bogatašima tadašnje države!
“Najveći dio nekadašnje Dorotejske ceste se danas zove Šetalište prestolonasljednika Petra, a obično se nazivlje cijeli kraj skoro od piramide do zaljeva Martinščice – Pećine. Jedan je dio zasadjen lijepim drvoredom i to na onoj crti, odakle je lijep pogled na more (Wilsonov park). Tu se, s gornje strane ceste, nalazi i lijep mali park (Kraljice Marije), pokraj nekadanje vile Kozulić. Prolazeći dalje, pored niza velikih kuća, koje doduše sa strane ceste ne izgledaju velike, ali su zato velike visine prema moru, prodje se mimo teniskih igrališta i dolazi do poznatog sušačkog, vrlo lijepog kupališta Jadran, koje je smješteno u prizemnom dijelu istoimenog, otmjenog hotela…
…Ostavimo li kupalište Jadran, te krenemo dalje cestom izmedju više lijepih vila koje su ponosne na svoje krasne vrtove iz kojih izbija smjesa mirisa tropskog i sredozemnog raslinstva, te se lagano njišu bokori crvenih, bijelih i ružičastih cvjetova oleandera i drugog cvijeća, dodjemo do sjenovitog Park Hotela, te dvaju vrlo lijepih velikih vila (Olga i Kostrena), koje se ističu upravo prekrasnim vrtovima.” (Vrignanin, J.S.: Sušak-Trsat, vodič i album, Zagreb, 1932., str. 31-32)
Turističko preslagivanje
Prašnjava cesta, koja je išla duž Pećina, potom se spuštala prema Martinščici i išla dalje prema Kostreni i Bakru. Zbog turističke važnosti Sušaka i još više Crikvenice, izrađivali su se veliki prometni planovi o dužobalnoj magistrali.
Neposredno uoči Drugog svjetskog rata uređuje se primorska turistička cesta od Kraljevice do Novog (1937.-1940.) u dužini od 26 kilometara. U Crikvenici je izveden kameni most preko Dubračine, a u Novom preko Suhe Rječine. Cesta je građena od Kraljevice do Crikvenice i od Selca do Novog u širini od osam metara, s modernim, asfaltiranim kolovozom (prvim – ili među prvim – u Jugoslaviji); dio kroz Crikvenicu i do Selca u širini od sedam metara, a kroz Novi s granitnim kockama, u dužini od kilometra. Od Sušaka do Kraljevice cesta je bila u izgradnji u dužini od 20 kilometara, uz plan dovršenja do kraja 1941. godine. Bila je predviđena gradnja i ceste od Novog do Senja u dužini od 22 kilometra, pa se planiralo od Sušaka do Senja asfaltirati 58 kilometra, što bi značilo da bi se automobilom mogla ta dionica proći za sat vremena. U stvarnosti Jadranska magistrala asfaltirana je cijelom dužinom tek 1965. godine. Zanimljivo je da se prve asfaltirane međugradske ceste, na širim prostorima, pojavljuju od Rijeke prema Trstu i od Rijeke prema Senju.
Danas se turistička situacija opet malo presložila pa se ukazuje velika mogućnost da Rijeka iskoristi oslobađanje prostora Dječje bolnice na Kantridi (oko nekadašnje vile Nadvojvode Josipa) za podizanje niza turističkih objekata koji će usmjeriti grad ka njegovoj posve novoj definiciji. Gradnja hotela Hilton na Costabelli, aktualna obnova ceste od Bivija do Preluke, odnosno do hotela Navis, opet bi mogla dati novu urbanističku logičnost gradu koji je često radikalno mijenjao pravce svog razvoja i upravo zbog toga ostavlja danas prilično neuvjerljiv urbanistički utisak. Poetičnost pejsaža – zelenilo, vrlo razvedena obala i more – oslanjanje na okolna turistička mjesta i prihvaćanje uloge jakog turističkog grada s velikom marinom na Sušaku i nizom novih hotela na Kantridi, možda bi davnašnju poetičnost provincijskog turizma moglo podići na znatno višu razinu. Politika, turizam i urbanizam – na cestama prema Opatiji i prema Crikvenici.
Tu je i aktualna obnova hotela Jadran i njegova transformacija u hotel iz lanca Marriot – što je jedan od onih malih, ali suštinskih pomaka u pravom smjeru. Naravno, uz stalno obnavljanje i proširivanje cestovne mreže, te dovršetak izgradnje autobusnog kolodvora Žabica s velikim parkiralištem. Rijeka mora naći svoju suvremenu funkcionalnu turističko-prometnu poetičnost.
