Negativne posljedice do kojih dovodi uzimanje alkohola, droga i lijekova su kumulativne, zbrajaju se i pojačano djeluju na vozače, a kad se tome dodaju umor i neispavanost…
Piše
Pročelnica sekcije za prometnu psihologiju Hrvatskog psihološkog društva
mr. Ljiljana MIKUŠ
Zakonom o sigurnosti prometa na cestama zabranjeno je upravljanje vozilom na cesti vozačima koji su pod utjecajem droga ili lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti i sposobnost upravljanja vozilima ili ako u krvi imaju alkohola iznad 0,50 g/kg. Profesionalnim vozačima, instruktorima vožnje, mladim vozačima i vozačima određenih kategorija vozila nije dozvoljena ni najmanja količina alkohola u krvi.
Naše društvo tolerantno je prema uzimanju alkohola i svaki društveni događaj predstavlja dobar razlog za konzumaciju alkoholnih pića. Dugotrajno uzimanje sve većih količina alkohola povećava toleranciju organizma na alkohol. Potrebne su sve veće količine kako bi se postigao očekivani učinak oslobađanja od napetosti, osjećaji ugode i opuštenosti i zaboravilo na probleme. Pri tome su u “prednosti“ žene, osobe manje tjelesne težine i one s više masnog tkiva, jer na njih iste količine alkohola djeluju brže i jače nego na osobe veće tjelesne težine, muškarce i one s više mišićnog tkiva.
Oprez i do 0,5 promila
Iako je 0,5 g/kg alkohola u krvi dopušteno, svaki bi vozač trebao biti svjestan da i male količine alkohola dovode do promjena u psihofizičkoj spremnosti za vožnju: produžuje se vrijeme reakcije, dolazi do promjena u mišićnoj koordinaciji, blagog smanjenja sposobnosti za obavljanje preciznih djelatnosti, povećane pričljivosti, poboljšanog raspoloženja, povećanog samopouzdanja i smanjenog osjećaja odgovornosti. Osim toga, u određenim okolnostima, kao što su veliki umor i iscrpljenost, oštećenje mozga ili nagla promjena temperature, i male količine alkohola mogu dovesti do nastanka alkoholnog patološkog pijanog stanja, kojeg karakterizira suženje ili potpuni poremećaj svijesti, uzbuđenje, nemir, agresivno ponašanje i djelomična ili potpuna amnezija za događaje. Vožnja pod utjecajem određenih lijekova može biti jednako opasna kao i vožnja pod utjecajem alkohola.
Oko 20 posto lijekova utječe na duševne i tjelesne sposobnosti vozača, a njihov utjecaj ovisi o dobi, spolu i tjelesnoj masi pojedinca ali i dozi, obliku i vremenu uzimanja lijeka te kombinaciji lijeka s drugim lijekovima, hranom i alkoholom. Tu se uglavnom radi o lijekovima koji se propisuju za psihijatrijske bolesti, za stabilizaciju raspoloženja, za umirenje, za smanjivanje straha ili zabrinutosti, za spavanje, za liječenje boli, jakih alergija, epilepsije, povišenog tlaka, dijabetesa itd. Važno je da vozač koji koristi lijekove bude od strane liječnika upoznat s njihovim djelovanjem na psihofizičke sposobnosti i sposobnost upravljanja vozilom, te da je u svakom trenutku spreman samoprocijeniti trenutnu sposobnost za vožnju.
Oduzimanje dozvole
Načini na koje uzimanje droga utječe na sposobnost upravljanja vozilom uključuje njihovo djelovanje na psihomotorne vještine i kognitivne funkcije, izmjenu razdoblja budnosti i pospanosti, percepciju vremena i udaljenosti, vrijeme reakcije, dijeljenje pozornosti, koordinaciju pokreta i ravnotežu. Istraživanja o povezanosti uporabe alkohola, droga i lijekova sa rizičnom vožnjom i događanjem prometnih nesreća, potvrdila su da je među vozačima koji su sudjelovali u prometnim nesrećama u najvećem postotku bio prisutan alkohol, ali i droge, mnogo češće nego među općom populacijom vozača. Prevladava marihuana (kanabis) koja je i inače najčešće korištena nezakonita droga. Međutim, uzročno-posljedičnu vezu teško je znanstveno dokazati. Čini se da je rizik od prometne nesreće povezan s marihuanom u kombinaciji s alkoholom, kokainom ili benzodiazepinima (skupina lijekova za smanjenje anksioznosti) veći od rizika koji imaju alkohol ili pojedina droga sami za sebe. Kronična upotreba zabranjenih droga povezana je s kognitivnim i/ili psihomotornim oštećenjima, te može voditi smanjenju sposobnosti vožnje, pa i onda kada vozač više nije pod direktnim utjecajem opojnih sredstava.
Iako Hrvatska nije sudjelovala u istraživačkom projektu Europske unije o vožnji pod utjecajem droga, alkohola i lijekova, poznatog kao projekt DRUID, dobiveni rezultati mogu poslužiti kao smjernice za poboljšanje politike prometne sigurnosti i na našim cestama. Najveći rizik za tešku ozljedu ili smrt vozača u prometnoj nesreći predstavlja visoka razina alkohola u krvi ili kombinacija alkohola, droga ili lijekova. Podaci iz provedenih intervjua pokazali su da konzumenti alkohola ne prihvaćaju to da alkohol ugrožava sigurnost njihove vožnje.
Istraživanje je dovelo do još nekih spoznaja: oduzimanje vozačke dozvole djelotvorno je sredstvo kažnjavanja, čak je djelotvornije od zatvora ili novčane kazne, pod uvjetom da slijedi brzo nakon prekršaja i traje od 3 do 12 mjeseci. Kombinacija oduzimanja dozvole s rehabilitacijom/liječenjem učinkovitija je od samog oduzimanja dozvole. Neki od programa rehabilitacije za vozače koji ponavljaju prometne prekršaje mogu smanjiti recidivizam u prosjeku za 45 posto. Međutim, vozači – ovisnici vjerojatno neće imati koristi od rehabilitacijskog programa.
Umor poput pijanstva
Negativne posljedice do kojih dovodi uzimanje alkohola, droga i lijekova su kumulativne, zbrajaju se i pojačano djeluju na vozače. U Zakonu o sigurnosti prometa na cestama dobro su prepoznati vodeći rizici za sigurnost prometa, ali mišljenja smo da bi više pažnje trebalo posvetiti umoru i neispavanosti vozača. Reakcije umornog i neispavanog vozača mogu biti slične reakcijama pijanih i drogiranih vozača: voze nemarno, preblizu drugom vozilu, krivudaju, ne primjećuje prometne znakove. Pospani vozači mogu biti jednako opasni kao i vozači koji voze pod utjecajem alkohola. U slučaju da vožnja traje osam sati neprekidno, rizik od sudara se udvostručuje, kao i u situaciji vožnje sa 0,5 g/kg alkohola u krvi.
Umor i nespavanje ne spominju se često u zakonskim odredbama, njihovo postojanje teško je dokazati objektivnim i pouzdanim testovima te nisu često prisutni ni u znanstvenim i stručnim istraživanjima. Umoran i neispavan vozač podložniji je štetnom utjecaju uzimanja alkohola, droga i nekih lijekova, a to se posebno odnosi na mlade vozače i njihov stil vožnje i životni stil. Ugroženi su i profesionalni vozači, koji često puta nemaju izbora i nastavljaju voziti unatoč umoru i nedostatku sna. Važno je da zakonodavac prepozna i ove rizike za sigurnost prometa, te odredi načine na koje se mogu spriječiti.
